Ove obrte i studije redovito preporučujemo u uredničkim pričama, a njihovi radovi često se pojavljuju u našim prilozima o uređenju doma.
Kako je magazin nastao i što nas je oblikovalo
Lydia Fize nije nastala preko noći. Put je počeo s nekoliko fotografija malog stana u Novskoj, jednim starim stolićem i pitanjem koje nas i danas vodi: kako živjeti ljepše s onim što već imamo?
Sve je krenulo iz najamnog stana od 42 kvadrata. Prvi broj magazina nastao je za radnim stolom od recikliranog drva, a tema je bila organizacija kuhinje u malim prostorima. Bez uredništva, bez budžeta – samo fotoaparat, bilježnica i želja da se pokaže kako dobar raspored mijenja svakodnevicu.
Nakon dvije godine pisanja o tuđim rješenjima, sjeli smo sa zagrebačkim stolarom koji izrađuje namještaj od starih greda. Taj razgovor promijenio je naš pristup: umjesto gotovih recepata, počeli smo pratiti proces – odabir materijala, pogreške, dorade. Čitatelji su odgovorili brojkama koje smo jedva pratili.
Treća godina donijela je odluku koja je oblikovala naš identitet: svaki broj mora sadržavati barem jedan vodič o ponovnoj upotrebi namještaja ili materijala. Prestali smo objavljivati članke o brzim trendovima i usmjerili se na rješenja koja traju dulje od jedne sezone. Tada smo i uveli rubriku o lokalnim obrtnicima iz Slavonije i sjeverne Hrvatske.
Bilten koji smo najavili kao eksperiment sada čita više od tri tisuće ljudi. Najtraženija rubrika postala je ona o rasvjeti – kako slojevito osvjetljenje mijenja percepciju prostora. Uredništvo je naraslo na pet osoba, a sve fotografije i dalje snimamo u stvarnim domovima, ne u studiju.
Najnoviji projekt spojio je sve što smo naučili: trodnevnu radionicu preuređenja starog stana u centru Novske, s lokalnim obrtnicima i studentima dizajna. Rezultat nije bio samo uređen prostor, nego i pisani vodič koji sada koristimo kao temelj za edukativne stranice magazina.
Svaki broj počinje pitanjima čitatelja – što im ne funkcionira u stanu, koji materijal ih zbunjuje, gdje ne nalaze odgovore. Naša uloga nije da namećemo stil, nego da pokažemo kako vlastiti prostor može postati funkcionalniji i ljepši, bez obzira na kvadraturu ili budžet.
Naša urednička pozicija
Naši čitatelji žive u najmu ili su tek kupili prvi stan, često manji nego što su sanjali. Traže rješenja koja mogu provesti sami, bez majstora i velikog budžeta. Zato svaki prijedlog mjerimo kroz tri pitanja: koliko košta, koliko traje i hoće li preživjeti svakodnevnu upotrebu.
Dobar savjet o uređenju vrijedi tek kad ga možete isprobati u svojoj kuhinji, a ne samo zamisliti na fotografiji.
Prije nego što preporučimo boju, provjerimo kako se ponaša na zidu kroz godinu dana. Prije nego što pohvalimo komad namještaja, pitamo obrtnika koliko mu treba za izradu i od kakvog je drva. Urednički proces uključuje i posjetu radionici, razgovor s izvođačem i testiranje u stvarnom prostoru.
Lakše je napisati članak o trendu nego o tome zašto jedan materijal ne vrijedi svoje cijene. Mi biramo drugu stranu.
Reciklirani namještaj i stari predmeti mogu biti jednako upečatljivi kao i novi dizajnerski komadi. Vjerujemo u kombinaciju: nešto novo, nešto naslijeđeno, nešto napravljeno vlastitim rukama. Takav dom ima slojeve i priču, a ne samo savršeno složene police.
Najbolji interijeri nastaju kad prestanemo oponašati katalog i počnemo slušati vlastiti prostor.
Ne skrivamo da podovi znaju škripati i da boja na zidu ponekad ne ispadne kao na uzorku. Pišemo o tim situacijama jer su one stvarni dio uređenja. Čitatelj treba znati što može očekivati, koliko strpljenja treba ponijeti i gdje je pametno odustati i pozvati stručnjaka.
Uredništvo ne prodaje iluziju savršenog doma, nego pomaže u donošenju odluka koje će trajati.
Uredništvo Lydia Fize čine novinarke, dizajnerice i zanesenjakinje za održivo stanovanje. Svaka od nas u redakciju donosi drugačiju pozadinu – od povijesti umjetnosti do stolarskog obrta – a zajedno gradimo priče koje čitatelji mogu primijeniti u vlastitim domovima.
Deset godina piše o interijerima, a prije novinarstva radila je u zagrebačkoj galeriji namještaja iz sredine prošlog stoljeća. Uredničke smjernice gradi oko načela da svaki dom zaslužuje poštovanje prema vlastitoj povijesti.
Po struci je dizajnerica drva, a vikendom radi u vlastitoj radionici gdje testira svaki projekt prije objave. Njezini vodiči za izradu namještaja od paleta nastaju iz stvarnih pokušaja, grešaka i dorada.
Studirala je konzervaciju na splitskom sveučilištu, pa palete boja promatra kroz prizmu pigmenta i svjetla. U časopisu vodi seriju o zemljanim tonovima i njihovu ponašanju u različitim orijentacijama prostorija.
Prije dolaska u redakciju uređivala je rubriku o tradicijskim zanatima u lokalnom tjedniku. Danas obilazi stolare, keramičare i tkalje diljem Hrvatske te njihove priče pretvara u razgovore o suvremenoj primjeni starih vještina.
Živi u 38 kvadrata u Novskoj i već pet godina dokumentira kako se nositi s ograničenim prostorom. Njezini tekstovi o višenamjenskom namještaju i pametnom skladištenju nastaju iz svakodnevnih iskustava, a ne iz kataloga.